Projekt SOLIDARan
Projekt SOLIDARan osmišljen je kao cjelina koja kroz više različitih i međusobno povezanih istraživačkih segmenata obuhvaća kompleksan, heterogen i dinamičan fenomen solidarne ekonomije u Hrvatskoj u različitim njegovim aspektima. Osim istraživačkih, izrazito je važan i primijenjeni, odnosno zagovarački segment, kojem je cilj potaknuti jačanje i daljnji razvoj solidarne ekonomije u Hrvatskoj, čime se projekt priklanja principima angažirane znanosti.
Središnji dio projekta čini istraživanje različitih oblika praksi solidarne ekonomije u suvremenom kontekstu Hrvatske kao postsocijalističke države,putem terenskog (etnografskog) rada s pojedinim akterima solidarne ekonomije i drugim članovima njihovih zajednica (u obliku odabranih studija slučaja). Tako će se postojećem korpusu znanja dodati emska perspektiva, perspektiva samih aktera, čime će istraživanje omogućiti teorijski uvid u konceptualizaciju solidarne ekonomije „odozdo“ i, potencijalno, jasnije razgraničenje od društvene ekonomije. Analiza motivacija aktera doprinijet će antropološkoj i sociološkoj teoriji solidarnosti (Durkheim, Simonič) i reciprociteta (Mauss 1954 [1923./24.]), a osobna iskustva omogućit će kritički osvrt na procesnost i različitu grupnu i međugrupnu dinamiku. Grupiranje pojedinaca oko praksi solidarne ekonomije ukazat će na načine kreiranja novih zajednica pripadanja, zajednica praksi (Lave i Wenger 1991), i tako pridonijeti teorijskom promišljanju jednog od ključnih koncepata u antropologiji. Promjene društvenih obrazaca i sustava kojima akteri teže obuhvatit će se pojmom utopije rekonstrukcije (Mumford 1922), što znači da ih ne treba nužno smatrati neostvarivima (ili utopijom u laičkom smislu), već treba osvijestiti da se radi o dugoročnim procesima čije ćemo rezultate i značenja sagledati jasnije kroz dugotrajnu vremensku perspektivu.
Istraživačka pitanja na koja će biti usmjeren ovaj segment istraživanja su sljedeća:
- Na koje načine akteri solidarne ekonomije (ali i drugi članovi zajednice) doživljavaju, konceptualiziraju, odnosno svojim djelovanjem i međusobnim odnosima izgrađuju solidarnost, reciprocitet i druge vrijednosti koje su važne za solidarnu ekonomiju (održivost, socijalnu pravdu, jednakost…)?
- Kojim se procesima u okviru solidarne ekonomije (pre)oblikuju zajednice prakse i novi načini zamišljanja zajednica?
- Koju ulogu u okviru motivacije aktera za djelovanje igra viđenje solidarnoekonomskih praksi kao dijela procesa izgradnje alternative kapitalističkoj ekonomiji i u tom smislu kao utopije rekonstrukcije?
Dijakronijski aspekt solidarne ekonomije bit će obuhvaćen arhivskim istraživanjem praksi solidarnog djelovanja na ovim prostorima tijekom proteklog stoljeća, s ciljem propitivanja (dis)kontinuiteta u različitim aspektima ovih praksi tijekom perioda koji obuhvaća višestruke političke, ekonomske i društvene promjene kroz koje je zemlja prolazila. Ovaj segment istraživanja omogućit će i povijesnu kontekstualizaciju suvremenih studija slučaja, odnosno tematizaciju njihovih veza s tradicijama solidarnih praksi ili pak odmaka od njih.
S obzirom na zagovarački cilj projekta, važno je istraživanjem obuhvatiti i onaj dio populacije koji nije aktivno u nju uključen, kako bi se utvrdio potencijal za širenje solidarnoekonomskih praksi, kao i eventualne prepreke koje mu stoje na putu. Stoga, osim uključivanja drugih članova zajednice u etnografsko istraživanje, projekt predviđa i online anketu opće populacije, kojom će se ispitati upoznatnost sa solidarnom ekonomijom i stavovi o njoj, načini konceptualiziranja i prakticiranja solidarnosti te spremnost na promjenu životnog stila. Rezultati ankete (kao i podaci prikupljeni u ostalim segmentima projekta) poslužit će i za proizvodnju karte solidarne ekonomije u Hrvatskoj, koja će, osim informativne i promotivne svrhe, poslužiti i za daljnje analize geografskih, odnosno prostornih aspekata solidarne ekonomije. Uloga informativnih medija (online novina), kao potencijalno važne platforme za upoznavanje javnosti s konceptom i akterima solidarne ekonomije, u razdoblju od 2007. (neposredno prije ekonomske krize) do 2019. godine propitat će se putem usporedne analize diskursa nekoliko odabranih medija različitih vrsta.
Ključni zagovarački segment projekta jeizrada modela (smjernica) za implementaciju elemenata praksi solidarne ekonomije u javne politike. Stoga projekt predviđa analizu postojećih javnih politika u Hrvatskoj, odnosno odgovarajućih zakonskih akata važnih za uspjeh i implementaciju konkretnih solidarno obojenih inicijativa u javne politike (na primjer etičnog financiranja, zadruga, kratkih lanaca nabave). Na temelju rezultata svih segmenata istraživanja osmislit će se radionica (četverostruki heliks modelkoji uključujepredstavnike političkih institucija, znanstvene zajednice, gospodarstva i građana, putem World Café metoderješavanja problema na temelju rotiranja sudionika u interakciji),koja će istraživačima pomoći razraditi model za implementaciju pojedinih elemenata solidarne ekonomije u javne politike. Model će potom biti dodatno evaluiran od strane sudionika okruglog stola koji će se u tu svrhu i organizirati. Zagovarački aspekt projekta dodatno će biti ojačan održavanjem javnih tribina s predstavljanjem glavnih rezultata istraživanja u sredinama i zajednicama u kojima je istraživanje provedeno.
Projekt osim toga predviđa i diseminaciju rezultata putem objavljivanja znanstvenih radova, održavanja prezentacija na međunarodnim konferencijama, kao i organizacije projektne konferencije, te izdavanja elektronske publikacije koja će obuhvatiti najznačajnije rezultate istraživanja.
Projekt SOLIDARan
Projekt SOLIDARan osmišljen je kao cjelina koja kroz više različitih i međusobno povezanih istraživačkih segmenata obuhvaća kompleksan, heterogen i dinamičan fenomen solidarne ekonomije u Hrvatskoj u različitim njegovim aspektima. Osim istraživačkih, izrazito je važan i primijenjeni, odnosno zagovarački segment, kojem je cilj potaknuti jačanje i daljnji razvoj solidarne ekonomije u Hrvatskoj, čime se projekt priklanja principima angažirane znanosti.
Središnji dio projekta čini istraživanje različitih oblika praksi solidarne ekonomije u suvremenom kontekstu Hrvatske kao postsocijalističke države,putem terenskog (etnografskog) rada s pojedinim akterima solidarne ekonomije i drugim članovima njihovih zajednica (u obliku odabranih studija slučaja). Tako će se postojećem korpusu znanja dodati emska perspektiva, perspektiva samih aktera, čime će istraživanje omogućiti teorijski uvid u konceptualizaciju solidarne ekonomije „odozdo“ i, potencijalno, jasnije razgraničenje od društvene ekonomije. Analiza motivacija aktera doprinijet će antropološkoj i sociološkoj teoriji solidarnosti (Durkheim, Simonič) i reciprociteta (Mauss 1954 [1923./24.]), a osobna iskustva omogućit će kritički osvrt na procesnost i različitu grupnu i međugrupnu dinamiku. Grupiranje pojedinaca oko praksi solidarne ekonomije ukazat će na načine kreiranja novih zajednica pripadanja, zajednica praksi (Lave i Wenger 1991), i tako pridonijeti teorijskom promišljanju jednog od ključnih koncepata u antropologiji. Promjene društvenih obrazaca i sustava kojima akteri teže obuhvatit će se pojmom utopije rekonstrukcije (Mumford 1922), što znači da ih ne treba nužno smatrati neostvarivima (ili utopijom u laičkom smislu), već treba osvijestiti da se radi o dugoročnim procesima čije ćemo rezultate i značenja sagledati jasnije kroz dugotrajnu vremensku perspektivu.
Istraživačka pitanja na koja će biti usmjeren ovaj segment istraživanja su sljedeća:
- Na koje načine akteri solidarne ekonomije (ali i drugi članovi zajednice) doživljavaju, konceptualiziraju, odnosno svojim djelovanjem i međusobnim odnosima izgrađuju solidarnost, reciprocitet i druge vrijednosti koje su važne za solidarnu ekonomiju (održivost, socijalnu pravdu, jednakost…)?
- Kojim se procesima u okviru solidarne ekonomije (pre)oblikuju zajednice prakse i novi načini zamišljanja zajednica?
- Koju ulogu u okviru motivacije aktera za djelovanje igra viđenje solidarnoekonomskih praksi kao dijela procesa izgradnje alternative kapitalističkoj ekonomiji i u tom smislu kao utopije rekonstrukcije?
Dijakronijski aspekt solidarne ekonomije bit će obuhvaćen arhivskim istraživanjem praksi solidarnog djelovanja na ovim prostorima tijekom proteklog stoljeća, s ciljem propitivanja (dis)kontinuiteta u različitim aspektima ovih praksi tijekom perioda koji obuhvaća višestruke političke, ekonomske i društvene promjene kroz koje je zemlja prolazila. Ovaj segment istraživanja omogućit će i povijesnu kontekstualizaciju suvremenih studija slučaja, odnosno tematizaciju njihovih veza s tradicijama solidarnih praksi ili pak odmaka od njih.
S obzirom na zagovarački cilj projekta, važno je istraživanjem obuhvatiti i onaj dio populacije koji nije aktivno u nju uključen, kako bi se utvrdio potencijal za širenje solidarnoekonomskih praksi, kao i eventualne prepreke koje mu stoje na putu. Stoga, osim uključivanja drugih članova zajednice u etnografsko istraživanje, projekt predviđa i online anketu opće populacije, kojom će se ispitati upoznatnost sa solidarnom ekonomijom i stavovi o njoj, načini konceptualiziranja i prakticiranja solidarnosti te spremnost na promjenu životnog stila. Rezultati ankete (kao i podaci prikupljeni u ostalim segmentima projekta) poslužit će i za proizvodnju karte solidarne ekonomije u Hrvatskoj, koja će, osim informativne i promotivne svrhe, poslužiti i za daljnje analize geografskih, odnosno prostornih aspekata solidarne ekonomije. Uloga informativnih medija (online novina), kao potencijalno važne platforme za upoznavanje javnosti s konceptom i akterima solidarne ekonomije, u razdoblju od 2007. (neposredno prije ekonomske krize) do 2019. godine propitat će se putem usporedne analize diskursa nekoliko odabranih medija različitih vrsta.
Ključni zagovarački segment projekta jeizrada modela (smjernica) za implementaciju elemenata praksi solidarne ekonomije u javne politike. Stoga projekt predviđa analizu postojećih javnih politika u Hrvatskoj, odnosno odgovarajućih zakonskih akata važnih za uspjeh i implementaciju konkretnih solidarno obojenih inicijativa u javne politike (na primjer etičnog financiranja, zadruga, kratkih lanaca nabave). Na temelju rezultata svih segmenata istraživanja osmislit će se radionica (četverostruki heliks modelkoji uključujepredstavnike političkih institucija, znanstvene zajednice, gospodarstva i građana, putem World Café metoderješavanja problema na temelju rotiranja sudionika u interakciji),koja će istraživačima pomoći razraditi model za implementaciju pojedinih elemenata solidarne ekonomije u javne politike. Model će potom biti dodatno evaluiran od strane sudionika okruglog stola koji će se u tu svrhu i organizirati. Zagovarački aspekt projekta dodatno će biti ojačan održavanjem javnih tribina s predstavljanjem glavnih rezultata istraživanja u sredinama i zajednicama u kojima je istraživanje provedeno.